Chow chow
Sigurno ste negdje u gradu ili mozda na televiziji zapazili velicanstvenog i neobicnog psa s lavljom grivom i njuskom nalik medvjedjoj, toliko da isprva mozda i niste bili sigurni je li to uopce pas ili neka egzoticna zvjerka kojoj je mjesto u zooloskom vrtu. Ili ste vidjeli njegov plavocrni jezik i zapitali se: Isuse Boze, od cega ovaj boluje?. Ni jedno, ni drugo, ni trece, vec ste susreli pravog aristokratu medju psima, njegovo velicanstvo chow chow.
Stene chow chowa je jedno od najsladjih bica na svijeta, pravi mali plisani medvjedic. Mozda se bas zato tako lako zaletjeti i zaboraviti da je to zivo bice koje ima svoje potrebe, koje raste i razvija se. Imati psa obaveza je koja se ne smije shvatiti olako. Chow je predivan pas, ali i jedna od najnekonvencionalnijih pasmina. Vazno je prouciti i shvatiti njegov karakter, potrebe i ponasanje i uskladiti ih sa svojim ocekivanjima, inace se sve moze pretvoriti u katastrofu, ne samo za vas, vec i za psa.
To malo, preslatko stene ce izrasti u psa srednje velicine, dostojanstvenog i inteligentnog. Prosjecno visokoj osobi (oko 175 cm) dosezat ce do koljena, a njegovo cetvrtasto, dobro izbalansirano tijelo kao da ima pogon na sva cetiri kotaca. Trebat ce dosta vremena i paznje da bi ga se odgojilo u tolikoj mjeri da mozemo kontrolirati njegovu snagu. Ali za uspjesan odgoj prvo je potrebno izgraditi odnos pun ljubavi i postovanja, tako da pas ima razloga poslusati vas. U protivnom, nece slusati, jer nema zasto. Zna biti strahovito svojeglav, ali uglavnom ce se pokoriti gospodaru. Obicno se veze uz samo jednu osobu, iako je odan citavoj obitelji i izabranim prijateljima.
Njegovo je krzno posebna atrakcija, bogate boje i forme, ali treba ga redovno odrzavati, inace ce se dlaka zapetljati. Nema mirisa ili ga ima vrlo malo, za razliku od vecine pasa.
Tiho ce cuvati vas dom, bez pretjeranog lajanja, ali ne smije ga se drzati na lancu. Brzo shvati tko je prijatelj, a tko potencijalni sumnjivac. Chow ne treba puno kretanja poput nekih sportskih i lovnih pasmina, ali jedna dnevna setnja u trajanju od barem sat vremena se svakako preporucuje. Nije pametno setati ga bez uzice, jer ga njegova neovisnost i tvrdoglavost mogu odvesti daleko od vlasnika, tako da se cak moze i izgubiti.
Povijest pasmine
U pradavnoj, tajanstvenoj eri evolucije pojavila se zivotinja koju danas zovemo chow chow. Bez ikakve sumnje, to je jedna od najdrevnijih pasmina pasa. Povjesnicari su pronasli kronike cak iz jedanaestog stoljeca prije Krista, koje su opisivale Tatarskog psa ili Foreign chowa, jasno pokazujuci da su jedinstvene karakteristike tog psa postojale i tad. Psi su opisivani kao snazne, teske gradje, s ostrom, cekinjastom dlakom, posve ravnim straznjim nogama i plavim jezikom. Evolucija i domestifikacija su se svakako dogodile prije toga. U genealoskom stablu mesozdera, posljednji su se razdvojili upravo pripadnici pseceg i medvjedjeg roda. U miocenskom razdoblju, prije 8-12 milijuna godina, pojavio se kasni potomak, Hemicyon, nesto izmedju mjedvjeda i psa, skromne velicine i prilicno nalik na psa. Njegov direktni potomak bio je Simicyon, zivotinja cija je velicina varirala od lisicje do one malog medvjeda. Te su zivotinja nastanile subarkticka podrucja, a nadolazece ledeno doba potjeralo ih je juznije prema Sibiru i Mongoliji. Osim sto chow i izgleda poput medvjeda, zanimljivo je nadodati da s malim medvjedima Tibeta i Mandzurije dijeli specificnu boju jezika, siroku lubanju, kratku njusku i cetvrtasto tijelo. Zakljucni dokaz je i zubalo: psi imaju 42 zuba, Hemicyoni i Simicyoni su imali 44 i 46, a chow takodjer ima 44, iako mu ta dva ekstra zuba mogu ispasti i vise se ne pojaviti tijekom promjene iz mlijecnih u stalne. Chowovi ili neki njihovi vrlo bliski preci, smjestili su se u hladne stepe Mongolije mnogo, mnogo godina prije nego sto je covjek-majmun evoluirao u homo sapiensa.
Sjevernom Kinom su cesto harala barbarska plemena, Tatari i Mongoli, u drustvu sa svojim ratnim psima ili mastifima. U to vrijeme se rijec mastif cesto upotrebljavala, ali ne u danasnjem smislu, tada je oznacavala velikog, snaznog psa sjajnih lovnih mogucnosti i upotrebljavala se bez obzira na pasminu. Tatarski ratni psi su opisivani kao lavljeg izgleda, veliki, mocni i raspoznaje ih se po crnim jezicima. Za vrijeme vladara Wu Wanga (1122-1116 BC) zapisano je da neprijatelj raspolaze velikim brojem pasa snaznih, s puno dlake i uglavnom crvene boje). Iako je velik dio kineske literature unisten po naredbi cara Chin Shiha godine 255 BC, ostale su mnogobrojne reference na pse koje su u Kinu donijela mnogobrojna barbarska plemena i koji su ili nazvani Foreign chow ili im opis odgovara. Svima je zajednicka boja jezika, jedinstvene straznje noge bez izrazenog skocnog zgloba, kao i crne desni. Ti su psi bili na visokoj cijeni, s obzirom da su bili izvrsni lovci, te cuvari stoke i ljudi. Carevi i plemici su ih drzali kao kucne ljubimce u posvemasnjem luksuzu. Car Ling Ti je proglasio chowove clanovima svog carskog kucanstva i vojska slugu ih je hranila najboljom rizom i vrhunskim mesom, imali su vojnu pratnju, spavali na debelim, mekim sagovima i dobivali pocasne naslove i medalje. Imali su zadatak da cuvaju palacu i da budu savrsen, uzvisen ukras. Samo clanovi dinastije Tang su imali 25.000 parova tih pasa. U Knjizi ceremonija (7. stoljece prije Krista) ti su psi bili klasificirani kao lovacki psi za lov na vukove i leoparde. Kao lovci, chowovi su imali izvrstan njuh, mudru taktiku i snagu. Snaga je graficki prikazana na keramickim figuricama nadjenim u grobovima iz Han razdoblja (206 BC-20 AD), gdje je prikazan chow koji na sebi ima nesto slicno ormi i cini se kao da vuce. Tijelo mu izgleda vrlo ukruceno, sto je pokazuje da je bila rijec o izuzetno snaznim psima. Te figurice su bile zakopane sa svojim vlasnicima, a svrha im je bila da otjeraju zle duhove.
U jednom carskom dvoru pronadjena je i slika psa stara oko 2000 godina, koja sasvim jasno pokazuje chowa koji lezi ispod stola, savrseno pocesljanog crvenog krzna i s istim izrazom njuske kakvog imaju i danasnji chowovi. Boje su se dotad ogranicavale iskljucivo na crnu i crvenu, ali u izoliranim, stjenovitim planinama sjeverne Kine, u Mandzuriji i Mongoliji, redovnici u budistickim samostanima su uzgajali plave chowove. Kinezi su tada bili vjesti genetici i konstantno su tezili tome da stabiliziraju to dilutiranje crne boje do savrsenstva blijedoplave boje koja im je bila ideal. Ti su psi cuvali i stitili samostan, cuvali stoku i lovili, a redovnici su ih ljubomorno cuvali. Psi su izgledali poput lavova, svetih zivotinja i nosili su orme, kakve cesto nose i danas, ali malo tko zna da su one simbol: chow koji je nosi, vjeran je Budin sluga, cuvar i branitelj pravovjernih i ugnjetavanih. Ti su plavi psi uglavnom bili veci i boljeg kostura nego oni izvan samostana.
Kad je vladavina dinastije Tang privedena kraju, u citavoj je zemlji nastupilo veliko siromastvo i osim u budistickim samostanima, uzgoj je osjetno opao. Cistokrvni psi su zivjeli jos samo u samostanima i kod nekih bogatih trgovaca i plemica. Neki Kinezi, sa smislom za biznis, osnovali su psece farme, jer je ubrzo postalo sasvim jasno da se chowovi mogu iskoristiti i za nesto drugo, a ne samo za lov, vucu i cuvanje. Imali su prekrasno krzno i bili su jestivi. Velike psece farme su stvorene uglavnom na sjeveru, pse su uzgajali samo za krzno i ubijali ih gusenjem kad su psi bili stari 10-12 mjeseci, i to tako da se ne osteti krzno. Odjeca od tog krzna je bila vrlo popularna, a drustvena pravila su nalagala da se iznad tunike od chowovog ili janjeceg krzna ne smije nositi nista drugo da ne kvari ljepotu odjece. U Mandzuriji, seoske bi djevojke, prilikom udaje, u miraz dobile sest chowova kao osnovu za svoju vlastitu farmu.
Meso chow chowa je bilo pozeljna zamjena za janjetinu, a u provincijama Kwantung i Kwan-si, uzgajivaci su se posebno specijalizirali u uzgoju pasa za jelo. U Kantonu ti su psi hranjeni posebnom hranom na bazi rize da bi im se popravio okus. Crni psi su se smatrali posebno hranjivima. Mladi psi ubijani s devet mjeseci bili su rezervirani za one bolje platezne moci, dok su se oni siromasniji morali zadovoljiti time da jedu odrasle pse. Jezik je bio posebna delikatesa, jer se smatralo da ima ljekovite moci, a obicno se sluzio s rizom i slatkim sojinim umakom. Konzumiranje pseceg mesa je zabranjeno tek 1928. godine, a unatoc tome, neki stariji Kinezi ga jos uvijek jedu, kupujuci ga na crnom trzistu, gdje se to meso prodaje pod raznoraznim drugim nazivima. Danas se psi jos uvijek jedu u Juznoj Koreji.
Pocetak uzgoja izvan Kine
Prvi Europljanin koji je spomenuo i opisao chowove u dnevnicima svog putovanja je Marko Polo koji je posjetio Kinu kao gost Velikog Mogula u 13. stoljecu. Chow je u Europi ostao nepoznat sve do kasnog 15. stoljeca kada su ga sa sobom kao kuriozitet doveli trgovci i mornari na clipper jedrenjacima kompanije East India. U svojoj knjizi «The Natural History and Antiquities of Seaborne», velecasni Gilbert White u detalje je opisao kako je jedan mladi gospodin iz East India Company uvezao par stenaca iz Cantona. Bijahu to stenci kineske pasmine iz Cantona, onakvi kakvi se u toj zemlji tove za jelo, ravnih straznjih nogu, malih, prodornih crnih ociju, crnih desni i plavog jezika. To su definitivno bili chowovi, vjerojatno prvi u Engleskoj, posto se ovo zbilo negdje 1780. godine. U 19. stoljecu se uvoz nastavio, postoje zapisi o orijentalnim psima gustog crvenog krzna i plavocrnog jezika, a koji su smjesteni u londonskom zooloskom vrtu, a 1865. kraljica Victoria je dobila nekoliko chowova koje je drzala u kavezima u Windsoru.
Interest za uzgoj i izlozbe zapoceo je 1879., kad je u Englesku stigla crna kuja po imenu Chinese Puzzle. Njen vlasnik, gospodin W.K. Taunton ju je iduce godine izlozio na izlozbi pasa u Crystal Palaceu. Zanimljivo je nadodati, u svjetlu danasnjeg standarda, da je kuja bila visoka 40,6 centimetara, a teska 14,5 kilograma. Prva priznata uzgajacica, u cijem je vlasnistvu bio vrstan parnjak Peridot II, i koja je i postigla da se pasmina prizna kod nadleznih intitucija, bila je Lady Granville Gordon, koja je takodjer posjedovala i prve plave chowove u Engleskoj, Blue Bell i Blue Blood. Njezina kcerka, Lady Faudel-Phillips, osnovala je poznatu uzgajivacnicu Amwell i bila vodeci uzgajivac i izlagac do kraja stoljeca. Jedna od najvaznijih godina u povijesti pasmine svakako je i 1895., kada su se zbila cetiri dogadjaja: pas Chow VIII postao je prvi sampion pasmine ikad, na njemu je temeljen standard chow chowa, Peridot II je dobio titulu BIS na izlozbi i osnovan je klub ljubitelja i uzgajivaca. Medju chowovima uvezenim u Englesku u tom periodu su: Yum Yum, Ah Wang, Chinese Junk, kaio, Ah Wonk, Mighty Atom, Princess Tung, Black Bess, Ah Woo, Kei Tan, Ching Foo, Ah Sin Woo, Pekoe II I Ruddigore.
U Americi, prvi je chow chow izlozen 1890. godine, u vlasnistvu gospodjice A.C. Derby. Gospodja Jarrett iz Philadelphie osnovala je prvu americku uzgajivacnicu chowova i pripomogla da AKC prizna pasminu. Jedan od zacetnika americkog uzgoja bio je pas iz uvoza, Chinese Chum, vlasnistvo gospodje Proctor. Vrlo brzo je osvojio titulu americkog sampiona i davao dobre potomke, ukljucujuci sampione Black Cloud i Night of Asia, pse koji su postali temelj uzgajivacnice Blue Dragon. Klub uzgajivaca osnovan je 1906.
U Francuskoj je prvi klub osnovala gospodja Mareschal 1924. godine, a nakon Drugog svjetskog rata, obnovila ga je gospodja Yvonne Diot. Godine 1974. zabiljezen je prvi chow chow u njemackog rodovnoj knjizi parnjaka.
S vremenom, od 1920. godine naovamo, karakter i ljepota pasmine postajali su sve popularniji. Mnogi su poznati ljudi bili ponosni vlasnici, da ne kazem sluge pokorni svojih chowova: kraljice Victoria i Alexandra, te sadasnja kraljica Elizabeta II. Chowovi su zivjeli i u Bijeloj kuci za vrijeme mandata predsjednika Calvina Coolidgea. Ostali poznati vlasnici bili su Sigmund Freud, George Bernard Shaw, Sarah Bernhardt, Herbert von Karajan, dr. Konrad Lorenz i obitelj Rothschild.
Tridesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeca ti su psi dozivjeli svojevrsni boom u svijetu i kod nas, sto je dovelo i do nekontroliranog uzgoja, a samim tim i do kvarenja temperamenta, ali zanimanje je opalo, ljudi se okrecu nekim novim pasminama koje ulaze i izlaze iz mode kao odjeca, sto je prava steta i rezultira mnostvom napustenih pasa. Za chowa stvari su krenule mirnijim tokom.
Mitovi i legende
Mnoge legende vezane za chowa doticu se neobicne boje jezika i unutrasnjosti usta. Tu karakteristiku s njim dijeli jos jedino pasmina Shar Pei, koja dolazi iz istog podrucja i dijeli neke korijene s chow chowom. Za crnu boju desni u usta govorilo se da tjera zle duhove i tako se ucvrstila chowova reputacija kao izvrsnog psa cuvara palaca i samostana. Dva su bajkovita objasnjenja kako je chow dobio svoj plavocrni jezik.
Prije mnogo stotina godina, u brdima je zivio samotni redovnik koji je k sebi uzimao pse lutalice da mu pravo drustvo. Bio je ljubazan prema svim zivotinjama, zbog cega su one bile duboko zahvalne. Jednog dana, redovnik se razbolio i pao krevet, i svi su se psi i zivotinje udruzili da obave kucanske poslove i pomognu mu. Chow chow je u sumi potrazio drvo kojeg je nedavno udario grom i pougljenio ga, i donio nekoliko komada ugljena, na kojima je majmun kuhao obroke dok redovnik nije ozdravio. A chowov je jezik poprimio boju ugljena kao spomen na sva dobra djela kojima je uzvratio redovnikovu ljubaznost i velikodusnost.
Druga prica kaze da je Bog, dok se svijet stvarao, otkidao sitne komadice neba da bi na njihovo mjesto postavio zvijezde. Ti komadici su padali na zemlju i jedino je chowu bilo dopusteno da ih lizne. I tako je dobio svoj plavi jezik.
Jedna legenda stize iz Japana. Nekoc davno u starom Japanu, jedan je samuraj putovao kroz nepoznatu provinciju. Prelazio je preko stjenovitih planina kad se spustio mrak. U strahu da ga u mraku ne napadnu lavovi ili vukovi, jos prije nego sto je sunce zaslo, zaputio se prema jedinoj gradjevini koju je mogao naci, unistenom hramu, koji nije pruzao previse zastite, ali samuraj ipak prostre svoj lezaj na podu i zaspi. Malo prije ponoci, probudio ga je uzasan, nezemaljski urlik. Kada je otvorio oci, na mjesecini je vidio stotine macaka svih velicina i boja. Ucinilo mu se da u njihovom urlikanju cuje nesto, frazu koja se neprestano ponavljala. «Ne reci Shippeitaru!». Nije znao sto to znaci. Odjednom, sve su se macke okrenule i nestale. Iduceg dana, samuraj je nastavio put i u obliznjem selu sreo duboko ozaloscene ljude. Plakali su, puni tuge, jer su te noci trebali odvesti najljepsu djevicu u selu u unisteni hram, gdje su je trebali pojesti zli duhovi, koji se pojavljuju u obliku macaka. Sjetivsi se ono sto se dogodilo prosle noci, samuraj je zapitao tko je Shippeitaro. «Pas, predivan pas, hrabar i snazan, njezan s djecom, a pripada nasem glavesini princu». Samuraj je napustio selo i potrazio princa, i vratio se u selo sat kasnije, vodeci Shippeitaroa na povocu od prepletene koze. Shippeitaro bjese pas zlatne boje, ljubicastog jezika. Samuraj ga stavi u kavez umjesto djevice i on i jos cetiri muskarca uputise se prema hramu, noseci kavez. Stigla je ponoc i macje zavijanje poraslo je do zastrasujuceg kresenda Shippeitaro je razbio vrata kaveza, nestrpljiv da sto prije izadje, izjurio je iz kaveza kao zlatna strijela iz luka. Skljocnuo je celjustima i zgrabio velikog macka, vodju copora. Samuraj mu priskoci u pomoc i jednim udarcem svog maca odrubi macku glavu. Ostale su macke bile tako zaprepastene da se nisu mogle ni pomaknuti i Shippeitaro ih je sve dokrajcio. Citavo je selo jos godinama i godinama poslije toga slavilo samuraja i najhrabrijeg psa u Japanu, Shippeitara.
Kinezi su ove pse drzali pred kucom jer su vjerovali da njihovo namrgodjeno i ozbiljno lice tjera zle duhove.
Ime pasmine
Tesko je tocno reci kako je ta pasmina dobila ime. Jedno od originalnih imena bio je Chao, koja je oznacavala velikog, primitivnog, izvanrednog psa velike snage, a ponegdje se, pogotovo u zapisima iz 17. stoljeca prije Krista spominje i ime Ao, koje je vjerojatno iskvarena verzija prvog. Takodjer, u istom stoljecu su ga nazivali i Man Kout, odnosno barbarski ili tatarski pas. Kasnije su ga ponegdje spominjali kao Mang (pas s puno dlake), Chao (snazan pas) ili Ti (crveni pas). Zapadnjaci su ga kasnije nazivali Foreign dog (strani pas) i kineski jestivi pas, no to se ime nije uspjelo odrzati jer nisu htjeli da ih se stalno podsjeca na to da je taj pas sluzio za jelo, pa su usvojili naziv chow chow. To je mozda stoga sto je vecina robe donesene iz Kine bila poznata kao chow chow na iskvarenom engleskom, ili su se pri davanju imena posluzili originalom: Chao.
Standard pasmine
Klasifikacija: Chow chow spada u petu FCI grupu primitivnom i spic tipu, peta sekcija azijski spicevi i srodne pasmine bez radnog ispita.
Opci izgled: Aktivan pas, nabijen, proporcionalan, lavljeg izgleda, dostojanstvenog i ponosnog drzanja, dobre gradje.
Karakteristike: Miran pas, vrlo oprezan, nepovjerljiv prema strancima, dobar cuvar, plavo-crnog jezika, jedinstven po svom krutom hodu.
Temperament: Samostalan, ponosan, odan, ali i rezerviran.
Glava: Lubanja ravna i velika, njuska srednje diga, nos je velik, crne boje, osim kod krem pasa kod kojih je obicno svijetao, te kod plavih kod kojih je obicno boje krzna.
Oci: Tamne, bademaste, prilicno male, kod plavih je dozvoljena ista boja kao boja krzna, a cisto oko, bez entropije ne bi trebalo biti kaznjavano bez obzira na dimenzije.
Usi: Male, blago zaobljenih vrhova, nosene uspravno, dobro razmaknute i okrenute prema naprijed, sto daje psu pomalo namrgodjen izraz, koji nikad ne smije biti posljedica opustene koze nabora na celu.
Usta: Zubi snazni i dobro poredani, vilice jake, zagriz skarast, celjust pravilna i kompletna. Usne, nepca i jezik plavo-crne boje.
Vrat: Snazan, ne prekratak, dobro povezan s ramenima.
Prednje noge: Ravne, ne preduge, s snaznim kostima.
Tijelo: Grudni kos je velik i dobro razvijen, rebra zaobljena, ledja katka, ravna i snazna.
Straznje noge: Misicave, ravne tako da pas izgleda kao da hoda na stulama i slabo pokretne u koljenu i skocnom zglobu, potkoljenice nikad nisu savijene prema naprijed.
Sape: Male, zaobljene, macje.
Rep: visoko usadjen, savijen i nosen na ledjima.
Hod: Skrt, ukocen i pomalo neprirodan.
Dlaka: Duga gusta, prava i vrlo bogata. Pokrovna dlaka je ostrija, s mekom i vunastom poddlakom, gusca je na vratu gdje tvori grivu. Kratka gusta, prava, uspravna i cupava, djeluje poput plisa.
Boja: Iskljucivo je jednobojan (crna, plava, crvena, krem i jelenja), mjestimicni nijansiran, ali ne pjegavo ili visebojno. Donji dio repa i zastavice na straznjim nogama su obicno svjetlije nijanse.
Velicina: Muzjaci su visoki od 48 do 56 centimetara, a zenke od 46 do 51, tezina se krece od 20 do 35 kilograma.
Boje i tipovi krzna
Chow se javlja u pet osnovnih boja. Uvijek je jednobojan, osim sto boja moze biti svjetlija na grivi, straznjim nogama i repu. Najcesca boja je crna, zatim crvena i krem, a najrjedje su nijanse jelenja, odnosno razvodnjena crvena i plava, razvodnjena crna.
Crvena pokriva sirok raspon, od intenzivne mahagoni crvene do svijetle zlatno crvene s bijelim repom, grivom i zastavicama na nogama. Takvi se nazivaju osjencano crvenim chowovima. Crvena se stenad radja smedje boje, i takva ostaje sve do promjene dlake, a ponekad imaju i crnu masku na njusci, koja postepeno nestaje. Krzno pocinje rasti u duzinu kad je stene staro oko tri mjeseca i obicno je svjetlije nego sto ce biti kada pas odraste. No mozete znati kakvu ce boju vas pas imate ako mu pogledate njusku i sape, na kojima prava dlaka najprije pocinje rasti.
Crna boja se podrazumijeva sama po sebi crna, ali neki crni primjerci imaju srebrni rep i zastavice na nogama. Stenad se radja crna. Krzno crnih chowova moze izblijediti kad ih se drzi vani i na suncu. Boja tada postaje nalik cokoladnoj, odnosno boji hrdje.
Plava je celicno siva boja, nekad sa srebrnim repom i zastavicama kao kod crnih. Plava moze varirati od tamno plave, gotovo ljubicaste, kao kod novog jeansa do svijetle srebrno-plave boje, kao kod vrlo ispranog jeansa. Njuska i noge imaju «sol i papar» mjesavinu tamnih i svijetlijih dlaka, sto im daje izgled kao da su posuti mrazom. I plavi mijenjaju boju na suncu, dobivaju smedji odsjaj. Nos kod plavih chowova je obicno siv. Moze biti i crn, ali nikako smedj.
Jelenju boju je najteze opisati, a posto fotografije rijetko kad pokazuju stvarno stanje, malo koja moze posluziti kao ilustracija. Moze se naci u rasponu od svijetlo bez s malo sivog ili ruzicastog odsjaja, do tamnije nijanse koja slici crvenoj. Kao i plavi, i jelenji ima sol i papar mjesavinu tamnijih i svjetlijih dlaka na njusci. Stenci te boje se obicno radjaju sa prekrasnom srebrnom odsjajem koja moze neiskusnog uzgajivaca navesti da pomisli da je rijec o plavom stencu. Isto tako, stenci cesto imaju sivu masku na licu koja s vremenom nestane. Mnogi crveni stenci se cesto zabunom predstave kao jelenji, pa ako niste posve sigurni u boju vaseg psa, obratite se nekom iskusnijem.
Krem boja varira od gotovo bijele do boje slonovace, s tamnijim nijansama na usima, njusci i ponekad na repu.
Boja poddlake je uglavnom tamna kod crnih i plavih pasa, kod krem pasa ona je ista kao i dlaka, a kod crvenih i jelenjih boja poddlake varira od gotovo bijele do tamno sive.
Ne nasjedajte na egzoticne boje poput cokoladne ili srebrne, one ne postoje. Moguce je vidjeti cokoladnog chowa, ali u tom slucaju, rijec je o crnom ili plavom psu kojem je dlaka posmedjila uslijed izlaganja suncu ili je lose kvalitete zbog nepazljivog uzgoja.
Tek okocena stenad ima ruzicaste jezike, koji do dobi od osam tjedana poprime plavocrnu boju. Djelomicna pigmentacija, kao i nedostatak iste diskvalificira psa iz daljnjeg uzgoja. Oci kod svakog varijeteta moraju biti sto je moguce tamnije. Kombinacije boja u leglima:
Crni x crni daju sve boje ako roditelji nose odredjene gene, isto vrijedi ako se crni pari s ostalim bojama.
Crveni x crveni i crveno x jelenje daju crvenu, jelenju i krem , a crveno x plavo i crveno x krem sve boje
Plavo x plavo i plavo x jelenje daju plave i jelenje, a ponekad i krem, a plavo x krem sve boje.
Jelenja x jelenja daje jelenju i ponekad krem, a jelenja x krem plave, jelenje i krem.
Krem x krem daju samo krem stence.
Posebno se sude crni i plavi, a posebno ostale boje. Sto se tice kratkodlakih chowova, oni se sude po istom standardu kao i dugodlaki, samo se mijenja kriterij duzine dlake. U leglu dva dugodlaka chowa ponekad se moze naci i kratkodlaki, dok dva kratkodlaka chowa redovito u leglu imaju i dugodlake stence, mada je kratka dlaka dominantnija i smatra se izvornim tipom.
Dva su tipa krzna: dugodlako i kratkodlako. Stenad se radja s gustom vunastom dlakom, odnosno poddlakom. Oko sestog mjeseca starosti pocinje rasti prava dlaka, uglavnom drugacije boje od dotadasnje, kod dugodlakih chowova, ta dlaka stoji uspravno, stiteci psa od vlage, topline i hladnoce, u kombinaciji s gustom poddlakom, a takve je teksture da ne skuplja prasinu i prljavstinu i potrebno joj je manje njege nego stenecoj dlaci koja je sklona stvaranju cvorova. Ovi se psi linjaju jedanput ili dvaput godisnje, sto vazi i za dugodlaku i za kratkodlaku varijantu, u kratkom vremenskom periodu odbace gotovo svu poddlaku, i tada ih je potrebno cesto cetkati i cesljati da bi se omogucila pravilna izmjena dlake. Tijekom ostatka godine se ne linjaju, osim u slucaju cestih promjena temperature i drzanja u klimatiziranim prostorima. Cesljanje i cetkanje je osobito vazno i tijekom perioda kad pas odbacuje svoju stenecu dlaku i dobiva pravu, sto moze potrajati i nekoliko mjeseci. Od najranije dobi ih treba privikavati na uredjivanje dlake, samo ce tako biti dovoljno strpljivi kad bude potrebno.
Krzno se u potpunosti razvije do navrsene dvije godine starosti, a nekad i kasnije, s tim da ljepsu i bujniju dlaku imaju primjerci koji tijekom cijele godine zive vani ili vani provode velik dio dana. Muzjaci imaju bogatiju dlaku od zenki, posebice grivu. Imaju visoko misljenje o sebi i ne vole se prljati, tako da izbjegavaju blatne lokve i sve ostalo sto bi im moglo umanjiti velicanstvenost pojave. Bas zbog toga sto su vrlo cisti, lako ih je nauciti kucnom redu.
Njega dlake
Njega krzna nije tako zahtjevna kako bi se dalo pomisliti u prvi mah. Chowovi imaju dvostruko krzno: duzu i cvrscu gornju dlaku, te mekanu i vunastu donju dlaku, tijekom linjanja odbacuje se upravo ta donja dlaka. Neki ljudi tvrde da se chowovi linjaju jednom ili dvaput godisnje (jedanput muzjaci, dvaput zenke, ovisno o tjeranju i stenjenju, no to izostaje ukoliko se zenka sterilizira), to je takozvani blowing, kada u nekih tjedan do dva ispadne sva poddlaka u kolicini kojom mozete napuniti par vreca za smece. Neki ljudi kazu da se njihovi psi linjaju tijekom cijele godine, ali prema mom dosadasnjem iskustvu i iskustvu drugih uzgajivaca i vlasnika, rekla bih da je to zbog toga sto se ti psi izlazu velikim temperaturnim promjenama: zimi su, recimo, precesto u grijanim prostorijama, a ljeti negdje pokraj klima-uredjaja koji hladi punom snagom.
Najteze je stencima, barem ljeti, imaju gustu vunenu dlaku koju ne mogu odbaciti kao njihovi odrasli rodjaci. Ljeti je i stence i odrasle potrebno pustiti na miru i izvoditi ih samo u vrlo kratke setnje, osim uvecer, kad vrucina popusti. Psi ce sami naci mjesto gdje im je udobno i prohladno, obicno na keramickim plocicama.
Stenad treba cesljati svakodnevno da bi se priviknuli na grooming, a pogotovo u dobi od pet do osam mjeseci kada mijenja dlaku. Pomalo gubi onu vunastu, a zamjenjuju je duze dlake tvrdje teksture. Kod Rexa se ta promjena dogadjala prilicno neprimjetno, prvo je izrasla dlaka na ledjima, pa na repu, zatim po trbuhu, prsima i nogama, a tek na kraju i na glavi. Neki drugi psi u tom periodu znaju izgledati dosta neuredno i neugledno.
Odrasle pse, za razliku od stenadi, je obicno dovoljno cesljati jednom do dvaput tjedno (to ne vazi za razdoblje linjanja). Dlaka je takve teksture da izgleda lijepo i nakon samo nekoliko poteza cetkom, cvrsta je, pa drzi oblik i iako psa imate samo kao kucnog ljubimca, ne vidim razlog zasto bi mu trebalo cesce cesljanje. Ali ovo jednom ili dvaput tjedno bi trebalo biti dosta temeljito. Od pribora bi trebalo imati cetku-grablje, koja je posebno korisna tijekom linjanja, zatim cesljeve sa sirokim i gustim zupcima, cesalj dugih, rijetkih zubaca koji sluze za rascesljavanje zapetljane dlake, te iglicastu i zicanu cetku. Cesljanje se obicno zapocinje cesljem sa sirokim zupcima, a u slucaju da je u tijeku linjanje, grabljastom cetkom koja ce izvuci svu mrtvu dlaku. Potrebno je cesljati prvo niz dlaku, pa uz dlaku sve dok cesalj ne pocne glatko prolaziti kroz nju, a zatim ga treba zamijeniti onim gustih zubaca. Iglicasta cetka sluzi kako bismo dali konacan oblik dlaci i malo je nasusurili, dok se zicana povremeno koristi za brzinsko izvlacenje mrtve dlake, kao i za dotjerivanje dlake na nogama, repu i na grivi. Psa bi za grooming trebalo nauciti da lezi na stolu ili gdje ga vec uredjuje, tako da prvo uredite jednu stranu, pa drugu, i onda ga pustite da ustane kao biste dali finishing touch. Redovno treba provjeravati usi i po potrebi ih ocistiti. Vatom umocenom u slanu otopinu cisti se podrucje ispod ociju od eventualnih suznih tragova. Nokte je takodjer potrebno povremeno podrezivati, pogotovo ako se pas krece po mekanim povrsinama poput zemlje prekrivene travom i zimi po snijegu. Dlaka obicno raste i izmedju jastucica na sapama, pa je i nju pozeljno sisati, kako se pas ne bi klizao na glatkim povrsinama.
Redovno cesljanje je posebno vazno ljeti, jer pomaze da se dlaka provjetri. Ljudi cesto smatraju da je tim psima ljeti prevruce, pa ih ponekad cak i obriju, sto moze uzrokovati probleme s kozom i opekline.
Karakter
Chow chow je pas s osobitim gospodskim manirima. Kao stene, ludirat ce se i igrati s ostalim psima, kasnije, kad odraste, postavit ce se iznad svega, tijekom setnje uglavnom ga nece zanimati ostali psi, niti ce odgovarati na provokacije. Mirni su i veci dio dana ce provesti spavajuci, sto ne znaci da nisu na oprezu, probudit ce ih prvi sumnjiv zvuk. Nisu lajavci, niti odgovaraju na lajanje drugih pasa. Chow ce lajati samo kad treba, ali nikad duze od nekoliko sekundi. Nije neka maza i nepovjerljiv je prema strancima, i preporucljivo ga je pustiti da sam pridje nepoznatim ljudima i odluci hoce li im dopustiti da ga pomaze ili ne. Nepotkupljiv je i nikada nece ostaviti svog gospodara u slucaju da ga netko drugi pokusava primamiti, osim ako ta osoba ima kekse koje on obozava. Voli sve clanove obitelji, ali obicno izabire jednu osobu kojoj daje sve od sebe. Svojom svetom duznoscu smatra cuvanje svog doma: neki su psi dosta ostri ako vlasnika nema u blizini, dok ce drugi lajati i upozoravati samo ako je vlasnik kod kuce, u suprotnom sute.
Vazno je znati i da ti psi, zbog duboko usadjenih ociju, imaju los periferni vid, pa je preporucljivo prilaziti im odsprijeda ili se najaviti glasom.
Zbog svoje preuzvisenosti i nezainteresiranosti, chow ponekad nece odgovarati na naredbe, iako ih razumije. Nedostaje mu poniznosti i straha, i zbog toga ponekad moze upasti u neprilike, od kojih neke mogu zavrsiti kobno, sto se prije svega odnosi na ceste, jer cesto ne obracaju paznju na nadolazece automobile. Zbog toga je najbolje uvijek ih drzati na povodniku i pustati ih samo ondje gdje je posve sigurno, naprimjer, u nekom ogradjenom prostoru, gdje se mogu istrcati. Dobra vijest: chow ne treba puno vjezbe, dovoljno mu je nekoliko minuta trcanja, a bit ce sretan i s nekoliko kratkih setnji dnevno, dok ce ostatak dana provesti spavajuci. Ovo ne vrijedi za stenad, koja znaju biti vrlo zivahna. Chow jos uvijek posjeduje lovacke instinkte, pa mu ne treba previse vjerovati u blizini malih zivotinja, a posebice peradi, no pravilnom socijalizacijom moguce je izbjeci eventualne probleme.
Kao i za svakog psa, socijalizacija od najranije dobi je vrlo vazna. Zahvaljujuci vec spomenutom nekontroliranom uzgoju, kao i rasirenom vjerovanju da je chow agresivan i neprijateljski raspolozen pas, moze se dogoditi da ima problema s temperamentom, sto moze rijesiti samo dobar odgoj, upornost i dosljednost, pogotovo za vrijeme puberteta kada ce mladi muzjaci pokusati nametnuti svoj autoritet. Vlasnik mora nametnuti svojudominaciju, naredbe treba izgovarati dubokim, autoritativnim glasom i psu nista ne dati besplatno, sve mora zasluziti, od hrane do mazenja. Nikako ga ne treba lisiti ljudskog drustva, iako nije destruktivan i mirno ce podnijeti sate samoce, provodit ce s vama svaki trenutak. Ne preporucuje se drzati ga vezanog, jer ne trpi lanac, a cesto se tesko miri s ogrlicom i povodnikom, u tom slucaju, savjet je da uzmete nylon ogrlicu sa kopcom koja se lako otkopcava i zakopcava te da je psu cesto stavljate i dizete da se navikne. Inace, nije preporucljivo da chow stalno nosi ogrlicu jer mu to unistava dlaku na vratu, gdje je osobito bujna, a to ponajvise vazi u periodu kada pas mijenja stenecu dlaku u odraslu.
Ljudima koji vas posjecuju treba objasniti da pas nije zao, jer ce ih zasigurno iznenaditi njegova rezerviranost s obzirom da su navikli na pse koji otvoreno iskazuju svoju naklonost, da chow jednostavno dobija dovoljno ljubavi od clanova svoje obitelji i da ga nizasto vise nije briga, a pogotovo ne za misljenje drugih ljudi.
Chow nije poput golden retrievera ili slicnih pasmina koje zive da bi ugodile covjeku, njegova je narav vise macja, rezerviran je, neovisan i tvrdoglav i dobro ce promisliti isplati li mu se poslusati vas. Bilo bi dobro raditi s necim sto mu uvijek privlaci paznju, mozda s nekom igrackom ili psecim keksima. Isprva ga treba stalno nagradjivati hranom, a zatim pokusati samo s pohvalom, ali uvijek imati spreman neki zalogajcic u slucaju da prijeti gubitak kontrole nad psom. Ipak, pogresno je zakljuciti da je rijec o glupom psu, naprotiv, vrlo je inteligentan, mada se ne pokorava tradicionalnim metodama dresure i motivacije. Nikako ga se ne smije tuci, jer ce vjerojatno uzvratiti. Treba ga postovati, razgovarati s njim, uvjeravati ga i zadobiti njegovo postovanje i ljubav, samo ce tako vas suzivot biti harmonican.
Zivotni vijek i zdravstveni problemi
To je dugovjecna pasmina, zive do 15 godina. Polako sazrijevaju i mnogi dosezu svoju punu zrelost tek sa cetiri ili pet godina starosti. Odlikuju se prilicno dobrim zdravljem, i mnogi od njih posjecuju veterinara samo zbog redovnog godisnjeg cijepljenja. Neki cesti zdravstveni problemi ove pasmine su entropija (izvrtanje ili uvrtanje ocnog kapka) i displazija kukova. Ceste su ozljede ligamenta kod skocnog zgloba, zatim toplinski udari, torzija zeluca, kao i kozni problemi, uglavnom zbog ugriza kukaca ili neodgovarajuce prehrane. Chowovi su poznati kao psi koji mogu otrpjeti veliku bol, ali izludjuju ih sitni ugrizi raznoraznih kukaca.
Kao i kod vecine pasa s kratkom njuskom, anestezija kod operacije zna biti rizicna.
Cijepljenje se obvezno provodi jedanput godisnje, jednom protiv psecih zaraznih bolesti i jednom protiv bjesnoce. Oba se cijepljenja smiju izvrsiti u razmaku ne manjem od dva tjedna. Veliki broj veterinara prilikom cijepljenja protiv bjesnoce daje jos jednu injekciju, s Droncidom, koji ubija samo jednu vrstu unutrasnjih parazita, pa stoga nije potrebna i za psa je strahovito bolna. Umjesto Droncida, psa je protiv unutrasnjih parazita najbolje tretirati tabletama Pratel, koje se daju po jedna na svakih deset kilograma tezine. Tablete se daju odjedanput, najbolje zamotane u komadic neke salame. Psa je potrebno tretirati Pratelom 3-4 puta godisnje, a najbolje nekoliko dana prije cijepljenja kako bi organizam razvio bolju imunost.
Protiv buha i krpelja najbolje rezultate daje sprej Frontline, te istoimene ampule. Nedavno su se na trzistu pojavile i Exspot ampule. Krpelji prenose opasnu bolest piroplazmozu, koja se cesce javlja u kontinentalnoj Hrvatskoj, dok u dalmatinskom podneblju vlada lismanioza, bolest koju prenose komarci papataci. Opasnost vreba I u borovim sumama, gdje se u proljece mogu vidjeti kolone gusjenica, takozvanih cetinara, koje imaju otrovne dlacice. Psi ih cesto znaju liznuti ili progutati, sto po njih moze zavrsiti kobno. Na jeziku ili u zdrijelu se jave otekline uslijed kojih pas ne moze disati i potrebno ga je hitno odvesti veterinaru koji ce mu dati jaku injekciju kortikosteroida.
Prehrana
Psa je najbolje hraniti BARF-om (bones and raw food), koji je, nazalost, u Hrvatskoj tesko nabavljiv. Gotovu psecu hranu, odnosno dehidrat, mnogi smatraju najboljim rjesenjem, jer samo zagrabe u vrecu i pas dobije svoj obrok bez vlasnikovog truda, osim sto je vlasnik olaksan za odredjeni iznos novca. Ako psa bas morate hraniti dehidratom, kupite kvalitetniji i skuplji: Hills, Eukanuba, Royal Canin, Pro Plan, Bosch Ni njihov sastav nije bas najbolji, ali bolje i to nego smece koje se moze kupiti u svim prodavaonicama: Friskies, Chappi, Pedigree. Ni po kojoj logici za tako nisku cijenu ne mozete dobiti kvalitetnu hranu, hrana za kucne ljubimce je u vecini slucajeva nusprodukt proizvodnje velikih kompanija koje se na takav nacin rjesavaju otpada, tako da se u psecoj hrani moze naci svega i svacega: ako je hrana od piletine, mozete biti sigurni da je u njoj samo cisti otpad, primjerice perje, kljunovi i noge. Od ostalih dodataka tu su raznorazna kancerogena ulja, genetski modificirana soja, kostano brasno, melasa, a sto je najgore od svega, postoje dokazi da u hranu za kuce ljubimce dospijevaju i lesevi pasa i macaka koji su uginuli od neke bolesti ili starosti, koji su pregazeni na cesti ili koje su veterinari uspavali. Dakle, u nekim slucajevima, cisti kanibalizam. Cak i da psa hranite samo otpacima s vaseg stola, to je vjerojatno milijun puta bolje od hranjenja dehidratom. Konzerve su takodjer pune konzervansa i 90 % posto konzerve je voda, tako da su bezobrazno skupe u odnosu na sastav. Ako psu bas morate davati konzerve, pokusajte s macjim, one su mrvicu bolje.
Jedno od rjesenja za prehranu psa je i kuhati mu. Mozete odvajati od namirnica koje vi koristite i spremiti mu kvalitetan obrok.
Dozvoljene namirnice:
Meso: govedina, teletina, ovcetina, janjetina, jaretina, konjsko meso (oprez, ako ga pas jede duze vrijeme, poprimi miris tog mesa), puretina, piletina, mesko guske, patke i kunica, riba, divljac (sve osim veprovine). Svinjetinu ne davati, pogotovo sirovu, jer ponekad sadrzi viruse, bakterije i parazite koji su smrtonosni za pse.
Iznutrice: mozak, srce, pluca, jezik, grkljan, jetra, bubrezi, slezena, predzeludac prezivaca (burag), listavac ili knjizavci, crijeva Iznutrice davati maksimalno tri puta tjedno, pogotovo jetru i bubrege.
Mlijecni proizvodi: kefir, jogurt, kiselo vrhnje, maslac, sir, svjezi sir, ovcje i kozje mlijeko. Kravlje mlijeko se ne preporucuje.
Jaja: kuhano, przeno, kajgana, sirov se moze jesti samo zumanjak.
Povrce: cvjetaca, brokoli, sampinjoni, cikorija, komorac, krastavac, mrkva, cesnjak, koraba, poriluk, paprika, cikla, kiseli kupus, celer, sparoge, spinati, rajcica
Orasasti plodovi: kikiriki, badem i orasi u vrlo, vrlo malim kolicinama.
Krusarice, zitarice: riza, kukuruz, psenica, zob, zobene pahuljice, jecam, tjestenina, njoki, stari kruh, krumpir (iskljucivo kuhani i pire).
Voce: jabuka, naranca, banana, kruska, datulja, jagoda, smokva, borovnica, tresnja, mandarina, dinja, papaja, breskva, sljiva, grozdje (davati u malim kolicinama, izbjegavati suseno voce).
Biljne masti i ulja: cickovo, laneno, suncokretovo i maslinovo ulje, ulje kukuruznih klica, margarin.
Dodaci: povremeno dati sirove kosti s puno hrskavice, vitamine, a od ljudskih zacina pozeljna je jedino mljevena slatka crvena paprika koja sadrzi dosta vitamina C.
Psi 